« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Video izradio: Leon Ormanec, 8.b
(Unaprijed se ispričavamo zbog nekoliko nedoličnih fotografija)
U kategoriji literarnih radova učenika osnovnih škola, od 20 literarnih radova učenika iz 7 osnovnih škola, naša škola je zauzela 1. mjesto za rad učenice Jelene Vujković iz 7.a razred i osvojila 8 000,00 kn. Iskrene čestitke!
Glavni ured Hrvatske turističke zajednice (HTZ) je početkom godine u svim školama i vrtićima u Hrvatskoj u sklopu projekta „Volim Hrvatsku“ proveo interni natječaj za najbolji rad učenika i djece na temu „Učimo od prirode“.
U srijedu, 6. travnja, u Županiji su uručena priznanja za najbolje likovne i literarne radove djece i učenika u ovogodišnjoj akciji. Događaju je prisustvovao zamjenik župana Ivan Pal, koji se tom prigodom obratio učenicima i njihovim mentorima, te je kasnije zajedno s direktorom županijske TZ Zdravkom Mihevcom dijelio priznanja.
U kategoriji literarnih radova učenika osnovnih škola, od 20 literarnih radova učenika iz 7 osnovnih škola, naša škola je zauzela 1. mjesto za rad učenice Jelene Vujković iz 7. a razreda. Njezina mentorica Marija Halaček također je dobila priznanje. Iskrene čestitke Jeleni i Mariji !
Ovaj uspjeh je uz dana priznanja donio školi i vrijednu nagradu od 8 000,00 kuna!
Pjesma kojom je Jelena osvojila nagradu dobila je izvanrednu kritiku te vam nudimo da pročitate cijeli osvrt članice prosudbenog povjerenstva:
Rad Jelene Vujković „Bleske nestale, kmice ostale“ učenice 7a razreda OŠ Molve predstavlja izuzetno zreli rad pisan u maniri matoševsko-vidrićevske poezije ukoliko iščitavamo tekst prvi puta, a kada uronimo u njega, na tematskoj razini, lako ćemo iščitati i kajkavskoga Šimića.
Početak pjesme je lepršav, vedar baš kao i Vidrićev Pejzaž I.. Tu je plavo nebo, ali ono je i vedro i lepo, a tu su i oblak i sonce. Početak statičan, miran, a onda nas autorica uvodi u naš svijet, našu svakodnevicu, vrevu i sonce i veter nekam se žure.
Simboliku djetinjstva, jutra, početka savršenoga života nije teško iščitati iz ovih početnih stihova.
Zrelost teksta ogleda se već u drugoj kitici, u podnevu kako i doliči - središnjem dijelu dana ili nečijega života. Onom dijelu kada nam se počinju skupljati oblaci i zaklanjati nam sunce, kada se to dosada lepo nebo počinje mrnjiti i bode nam kmično.
I završetak – pol šesta, predvečerje našega života obilježeno zrelošću promišljanja i lakoćom zaključivanja da se Zemlja nije ni maknula, a mi smo stigli našemu kraju. Jesmo li štogod naučili od prirode tijekom života, pita se autorica i daje odgovor „Moramo razmeti zakej se kmiči!“ – toliko snažan stih za djevojku 13/14 godina. Koliko dubine?! Odgovor nam daje nebo koje ispisuje svoje priče, a svatko čitati znade. Znamo li doista svi čitati? Jesmo li shvatili što nam poručuje ova mlada djevojka, sedmašica, nama koji smo iskusni imamo toliko toga iza sebe, brinemo o ovome i onome, održivim razvojima i ni sama ne znam čemu sve ne. Tako je jednostavno živjeti. Sve nam piše, eto na komadiću neba što se stere nad nama, a mi izmišljamo i izmišljamo, a samo sebi propast priskrbljujemo. Jasna nam poruka dolazi s neba, eto baš i ovih korizmenih dana, a djevojci iz sela podravske katedrale, iz Marijanskoga svetišta nije bilo teško ju spoznati i svima nama podariti.
Rad savršenog stiha, metrike, zvučnosti i zvonkosti podravske kajkavštine, rad moderno strukturiran, grafički suvremeno oblikovan izuzetno suvremene, svevremenske teme ljudskoga postojanja i življenja u skladu s osnovnim prirodnim zakonima, predlažem da predstavlja Koprivničko-križevačku županiju na državnoj smotri.
Bleske nestale, kmice ostale
Nebo je denes tak lepo,
Rad ga imam slepo.
Denes je nebo tak vedro,
Tak plavo, tak modro
povdož i poprek.
Modri oblaki po njem jure
Sonce i veter nekam se žure.
Poldan zvoni.
Veter se je počel napinjati,
Sonce zdehavati,
Moje nebo se bolje se mrnjiti.
Gda-gda za Mačkovami se presvetilo.
Sejeno, nigdar tak kmično neje bilo.
Bleske nestale, kmice ostale.
Blizu je pol šest.
Zemlja kak da se neje meknola z mesta.
Kej nas to priroda vuči?
Moramo razmeti zakaj se kmiči!
Nebo nek nam sprogljo da.
Rečenice piše, sašče čitati zna!
Jelena Vujković