Osnovna škola Molve

Učenici OŠ Molve pomogli su svojoj prijateljici iz nižih razreda koja se teško razboljela, Loreni Šegrc. Ovdje možete pročitati izvješće učenice šestog razreda Sofije Paša.

I MI IMAMO MALOG HRABROG  LAVIĆA

Organizirali smo prikupljanje pomoći  za našu bolesnu  prijateljicu Lorenu

Nakon preseljenja naše prijateljice iz nižih razreda Lorene Šegrc ostali smo u kontaktu s njom.Povremeno smo se  dopisivali ili čuli telefonom.

Prije otprilike dva mjeseca stigla nam je od nje strašna vijest. Javila nam je  da je  u bolnici i da je jako bolesna. Nije nam rekla ime bolesti jer nije mogla ni sama vjerovati što joj se događa. Ni mi nismo mogli povjerovati u to kad nam je poslala fotografiju na kojoj je okružena medicinskim aparatima.

Za nekoliko tjedana u novinama smo naišli na jako lošu, nama zapravo tužnu vijest. Pročitali smo da je naša prijateljica teško bolesna, da boluje od leukemije  i da ju očekuje  operacija. Saznali smo da  joj treba darivatelj koštane srži i novac. Ostali smo bez riječi kad smo pročitali da ima rak krvi. Nismo mogli vjerovati da je na fotografiji  blijeda djevojčica bez kose naša prijateljica Lorena.

Kad je nas nekoliko pročitalo članak odmah smo znali da želimo pomoći. 

Na satu razrednika našeg 6.a razreda pokazali smo novine razrednici Rajni Franjo i dogovorili se da pokrenemo humanitarnu  akciju. Već idući dan počeli smo prikupljati novac.

Informacije smo prenijeli i našoj učiteljici iz nižih razreda Dubravki Jaković.

Ona se sa svojim drugim razredom rado pridružila našoj akciji u prikupljanju novčane pomoći za Lorenu.

Vrlo brzo skupili smo nešto novca.  Napisali smo joj i pismo. Htjeli smo ju razveseliti i ohrabriti. U međuvremenu  Loreni je pronađen darivatelj koštane srži i operirana je.

Naša je razrednica nazvala bolnicu da pita kako je Lorena i kamo da uplatimo novac. Doktori su rekli da je operacija prošla odlično i da se Lorena oporavlja. Novac je razrednica uplatila na račun za Lorenu.

Još uvijek smo veoma  tužni zbog toga što joj se dogodilo, ali smo i sretni što smo joj pomogli.

Nismo mogli ni zamisliti da će netko od naših prijatelja imati takvu bolest. Možemo si samo zamišljati kako joj je, kako je  provodila dane u bolnici i koliko je bila tužna.  

Vidjeli smo u novinama  kako je sada nasmijana kao nekad prije. To nam  je drago. Vjerujemo da će uskoro ozdraviti i da ćemo se  vidjeti s njom.

Ponosni smo na nju, a nadamo se i ona na nas kako smo je podržali.

Znamo da će uspjeti.

                                                                               Sofija Paša, 6.a