« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Video izradio: Leon Ormanec, 8.b
(Unaprijed se ispričavamo zbog nekoliko nedoličnih fotografija)
S dolaskom proljeća krenule su i nove aktivnosti učenika 3. razreda vezane uz razredni projekt Običaji u mojemu zavičaju. Stoga su 21. ožujka posjetili gospođu Katicu Lončar u njezinom domu u Molvama.
Katica Lončar je prava čuvarica starina, običaja i tradicije. Stupivši u njezin dom, gdje nas je dočekala s velikim osmijehom, odmah smo vidjeli i osjetili dah te njezine neizmjerne ljubavi i predanosti u svojoj misiji da što više toga otrgne zaboravu i prenese mladim naraštajima. Ima tu puno uporabnih i ukrasnih predmeta koje brižno čuva, a neki od njih su uspješno integrirani u njezin moderan dom gdje i dalje imaju svoju prvobitnu funkciju.
No, naš cilj je bio saznati što je to tkanje i kako se to radi. Došli smo na pravo mjesto jer Katica je i tkalja, jedna od dvije u selu, i po toj svojoj aktivnosti je poznata u našem širem zavičaju. Učenicima je objašnjavala proces nastajanja tkanine od sjetve lana pa do tkanja na naredu, odnosno tkalačkom stanu i pokušala dočarati taj vremenski dugačak i fizički mukotrpan posao. Demonstrirala im je tkanje, a najzanimljiviji dio je bio kad su uz njezinu pomoć i sami učenici utkali svojih nekoliko niti. Također su pokušali raditi na kolovratu što se činilo zabavno i lako, uspostavilo se da je i dalje zabavno, ali ne baš i lako.
Bilo je tu puno nama novih naziva, novih riječi. Dogovor je bio da se tijekom posjeta razgovara zavičajnim govorom no i tu smo zapinjali jer na žalost djeca i u vlastitom domu sve više „stare“ riječi zamjenjuju onim iz standardnog književnog jezika ili žargonom.
Dva školska sata su brzo prošlo, puno toga smo staroga/novoga zapazili, puno smo pitali, razgovarali, slušali, uspoređivali, opisivali… Zaključili smo da je život seoske žene danas puno lakši nego što je to bio u prošlosti.
Na kraju je slijedio poziv tete Katice da slobodno dođu sa svojima mamama ili bakama da „utvrde gradivo“, sve u nadi da će se možda naći neko mlado biće koje će se zainteresirati i nastaviti njezinu misiju čuvanja starina, običaja i tradicije.