Svoju aktivnost tijekom odvijanja nastave na daljinu učenici uglavnom procjenjuju vrlo dobrom i odličnom. Promišljajući o svojim tromjesečnim aktivnostima, većina je učenika zaključila kako su im postavljan rokovi za izvršavanje zadataka bili dovoljni, da su mogli rješavati sami, a tri posto učenika trebalo je i pomoć roditelja. 95% učenika smatra najzanimljivijima zadatke postavljene u nekome digitalnom alatu, a najmanje privlačnima – pisanje u bilježnicu ili u radnu bilježnicu.
Prisjetivši se razumijevanja jezičnih sadržaja, učenici su viskom postotku, 72%, istaknuli da su im bili razumljivi. Naveli su da će im u pamćenju najviše ostati zavisno složene rečenice za sedme razrede, te futuri i kondicionali u šestim razredima.
Za razumijevanje sadržaja iz književnosti postotak je i viši – 90 %, a najviše će u šestim razredima ostati upamćeni tekstovi o Zagrebu (obrađivani nakon potresa) i Naj naj pjesme, a u sedmima kriminalistička priča „Frizer za muške“ i soneti (Hrvatski jezik, Na ribljoj stazi i Nebeski parketar).
Više od 80 % učenika smatra vrlo korisnima videolekcije koje je snimila njihova učiteljica Hrvatskog jezika.
Na pitanje „Što vam je najviše nedostajalo u nastavi na daljinu, a provodilo se u redovnoj, fizičkoj nastavi Hrvatskoga jezika?“, učenici su navodili da im najviše nedostaje komunikacija s učiteljicom i prijateljima iz razreda, detaljna objašnjenja učiteljice, jezične igre i dodavanja lopticom i slično.
S obzirom da su se i pisane provjere provodile online, možemo zaključiti da su učenici njima vrlo zadovoljni (više od 90%).
Za kraj, učenici su davali svoje savjete za uspješnije provođenje online nastave. Neki su se požalili na slabiju inetrnetsku vezu i voljeli bi više videolekcija. Većina je napisala da su nezadovoljni što se ovakva nastava mora provoditi, ali da su vrlo zadovoljni njezinim provođenjem u nastavi Hrvatskoga jezika i da ne bi ništa mijenjali.
Marija Halaček, prof.
.jpg)
