Osnovna škola Molve

Europski dan logopedije obilježava se 6. ožujka i svake se godine pobliže obrađuje neko područje. Ove godine tema su Poremećaji čitanja i pisanja - nove tehnologije i novi pristupi.

Vještine čitanja i pisanja vrlo su važne i potrebne u životu. One su temelj svakodnevnog funkcioniranja i cjeloživotnog učenja, stoga je vrlo važno da se osvijesti važnost usvajanja predčitalačkih vještina već u predškolskoj dobi. Ukoliko te vještine nisu usvojene, može doći do teškoća čitanja i pisanja kod pojedine djece. Teškoće čitanja i pisanja obilježene su teškoćama u fonološkoj obradi, brzom imenovanju, radnom pamćenju, brzini obrade informacija i automatizaciji vještina koje nisu u skladu s intelektualnim sposobnostima. U radu s djecom koja imaju navedene teškoće prvenstveno se radi na usvajanju čitanja i pisanja, no vrlo je važno raditi i na razvijanju jezika, bogaćenju rječnika, vještina pamćenja, pažnje i slušanja, fine motorike i rukopisa. Današnji učenici spadaju u internetsku generaciju jer su od rođenja izloženi računalima, mobilnim uređajima i digitalnim medijima (Yun-Jo, Reigeluth 2011). Budući je tehnologija važan dio njihova života, brojni istraživači krenuli su u istraživanje mogućnosti koje informacijsko – komunikacijska tehnologija može pružiti u razvijanju vještina čitanja i pisanja (Jamshidifarsani i sur. 2019).

U Hrvatskoj postoji nekoliko aplikacija koje su prilagođene osobitostima hrvatskoga jezika. Te aplikacije nastale su u ICT_AAC projektu (Kompetencijska mreža zasnovana na informacijsko – komunikacijskim tehnologijama za inovativne usluge namijenjene osobama sa složenim komunikacijskim potrebama; Pavlin Bernardić 2014). To su aplikacije: ICT AAC Slovarica, ICT AAC Glaskalica, ICT AAC Učimo riječi, ICT AAC Učimo čitati, ICT AAC Učimo slogove i ICT AAC Pamtilica (za razvijanje fonoloških vještina i rječnika) te ICT AAC Jezična gradilica (za razvijanje morfoloških vještina), ICT AAC Pisalica (za razvijanje početnog pisanja). Aplikacije omogućuju multisenzorni pristup učenju te sadrže pohvalu za izvršenje zadatka što je važno za uspjeh kod učenika s teškoćama čitanja i pisanja.

Osim spomenutih aplikacija postoje i neki računalni programi koji pomažu osobama s teškoćama u čitanju i pisanju. To je program PHAES – Phonological Awernwss Educational Software (Kazakou, Soulis, Morfidi, Mikropoulos 2011) pomoću kojeg djeca uče vizualnim i auditivnim putem. Kreću od fonema/grafema do riječi i rečenica te utvrđivanja točnosti navedenih riječi i rečenica. Drugi program koji se koristi i pomaže u pisanju i pravopisu je RWT – Read Write and Type (dr. Jeanine Herron 1995). Prvi interaktivni CD-ROM Čitajmo zajedno (Butorac, Lenček, Leljak Turžanski 2008) nudi multimedijski pristup čitanju kroz zadatke vježbi orijentacije u prostoru, vizualno motorne koordinacije, vježbe sinteze i analize, vježbe slušnog pamćenja te razvoja rječnika.

Važno je napomenuti da kako bi se dostupna tehnologija u radu s učenicima s teškoćama zaista i koristila, nije dovoljna samo prisutnost iste, već postoje čimbenici koji utječu na njeno korištenje. To je prvenstveno znanje osobe koja poučava (učitelj, logoped) o korištenju IKT-a kao i stavovi prema korištenju istog. Korištenje IKT-a kompleksno je i multidimenzionalno. U njemu je integrirano znanje o tehnologiji, pedagogiji i predmetu poučavanja (Koehler, Mishra i Yahya 2007) te je važna njihova međusobna povezanost i interakcija. Za korištenje tehnologije u radu s učenicima nije dovoljno da učitelji ili logopedi budu sposobni služiti se računalom, već trebaju znati koje sadržaje mogu prenijeti tehnologijom te koje pedagoške strategije mogu izabrati za poučavanje koristeći pritom tehnologiju. Korištenje novih tehnologija u radu s učenicima s teškoćama ovisi o mnogo čimbenika, od znanja i stavova do prepreka koje mogu smanjiti ili onemogućiti korištenje tehnologije. Svakako treba naglasiti da je prednost korištenja IKT-a u radu s učenicima s teškoćama u čitanju i pisanju mogućnost da se prevladaju neki nedostaci, da budu motiviraniji zbog interaktivnog načina učenja te da budu samostalniji u procesu učenja jer aplikacije mogu koristiti neovisno o drugoj osobi bilo kod kuće ili u školi. Na taj način djeca se uče samostalno rješavati neke probleme što pozitivno utječe na njihovo samopouzdanje.

Uzmemo li u obzir prednosti korištenja IKT-a, možemo zaključiti da je tehnologija korisna nadopuna tradicionalnim didaktičkim alatima koji će motivirati učenike, olakšati im proces učenja omogućavajući prilagodbu i individualizaciju materijala te im pomoći da razviju samostalnost tijekom učenja. 

Ivana Radić, prof. logoped