« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Video izradio: Leon Ormanec, 8.b
(Unaprijed se ispričavamo zbog nekoliko nedoličnih fotografija)
Tko kaže da čitanje lektire mora biti dosadno? Da to nije ni približno tako, pokazali su učenici šestog razreda koji su u četvrtak na dvosatu hrvatskoga jezika pročitane romane interpretirali i predstavili na posve nov način.
Naime, šestaši su ovaj mjesec čitali knjigu po vlastitom izboru koju su na kraju mjeseca trebali predstaviti svojim prijateljima u razredu i učiteljici. Pri izboru knjige učenici su mogli potražiti pomoć i savjet svojih prijatelja, učiteljice ili knjižničarke. Na početku mjeseca jednoglasno su prihvatili učiteljičin prijedlog o drugačijem predstavljanju pročitanih knjiga – priču iz papirnate vrećice.
O čemu se točno radi?
Nakon što su pročitali odabranu knjigu, učenici su trebali nabaviti papirnatu vrećicu. Prednju stranu papirnate vrećice oslikali su kao naslovnicu pročitanog djela, a na suprotnoj strani papirnate vrećice zapisivali ono što je unaprijed bilo dogovoreno: fabulu, mišljenje o pročitanom djelu, osobine likova, usporedbe sebe i glavnog lika, citate opisa ili rečenice koje su im ostale u posebnom sjećanju.
Glavnina je ove priče u sadržaju papirnate vrećice. Nakon izrade vanjskog dijela, u papirnatu vrećicu učenici su trebali staviti 5 predmeta koji imaju nekakvu vezu s pročitanom knjigom.
Tijekom predstavljanja rada učenici su iz vrećica izvlačili predmete koje su u njih stavili i objašnjavali zašto baš taj predmet zaslužuje svoje mjesto u njihovoj priči.
U vrećicama se tako našlo svašta: fotoaparati, mobiteli, naočale, tajna pisma, srebrne jabuke, tenisice, žarulje, ormar, čak i jedna bomba! Na sreću, evakuacija nije bila potrebna, a predstavljanja su protekla u opuštenom ozračju, uz puno smijeha i pljeska. Zahvaljujući knjižničarkinim preporukama, najčitaniji autor bio je Hrvoje Kovačević – čak je sedmero učenika odabralo neki od njegovih naslova.
Iako ovakav način obrade lektire od učenika iziskuje mnogo vremena i uloženog truda, rezultati su odlični, a učenici itekako motivirani za rad. Njihova motiviranost pokazuje da je osim suvremenosti i zanimljivosti knjige učenicima itekako važan i način na koji će se o njoj raspravljati u školi.
Svaka nova i drukčija ideja dodatni je poticaj učenicima na čitanje, te, nadajmo se, i na razvijanje ljubavi prema čitanju.