Osnovna škola Molve

Maja Brajko-Livaković

STAKLENI DVORAC

Fantastična priča o izmišljenom svijetu čudnih bića u kojem su starci poželjeli promijeniti prirodni ritam smjena generacija i ostati zauvijek mladi. Mnogi su to možda poželjeli u našem svijetu, ali likovima Maje Brajko-Livaković to se, uz pomoć čudnog čarobnjaka, možda i ostvari. No ostvarivanje želja ne donosi uvijek sreću. Sve ima svoju cijenu.

                  Marina Sabolović, knjižničarka

Ovo je poziv na čitanje romana koji je jedan od naslova predviđenih za sudjelovanje u kviz- natjecanju ČITANJEM DO ZVIJEZDA kao i pozivnica da se prijavite u što većem broju na ovo natjecanje koje započinje polovicom prosinca 2013.godine (više o natjecanju na stranicama knjižnice).

Evo kratkog izvatka iz romana.

Ne boj se — tiho začuje glas. — S tobom sam. — Klo stavi ruku na srce ne bi li ga primirio. Odahne. Sad je glas tako lijepo čuo. U pravi čas! Kao da je pokraj njega! To mu je i trebalo. Kretali su se sporo. Vjetar ih je nosio i kad je Klo pokušavao žmiriti. Čulo se pucketanje grana i koraci. Kao da će ih netko taj čas presresti, napasti. Šišmiši su se zalijetali u njih, razjapljenih njuški, prijeteći malim, bijelim, oštrim zubima. Stavljali su ruke na lice ne bi li se zaštitili. Žute su oči kružile smijući se luđačkim smijehom. - - Ohhhoaa-rruhhhooaiiii-šššmurraaa-siiii. Odjednom se pokažu tri puta. Jedan je bio čist i ravan. Na drugom su bile odlomljene grane stabala, kao da je preko njih prešla strašna oluja. Treći je bio obrastao trnjem i dračom. Klo zastane. Protrlja oči. Bez razmišljanja se uputi čistim, širokim putem i udari u nešto glavom. Bol je bila stvarna. Zastane i razmisli. "Što bi Svjetlosni Klo učinio?", zapita se.