Osnovna škola Molve

„Živa knjižnica“ djeluje kao i svaka druga knjižnica; jedina razlika je što su knjige ljudi, koji ne samo da informiraju, već mogu odgovarati na pitanja te ih postavljati i tako i same steći nova znanja.

Neposrednim, otvorenim i prijateljskim razgovorom između čitatelja/čitateljica i živih knjiga na inovativni način se mijenjaju dotadašnji stavovi, smanjuju negativne tenzije te jača empatija prema drugima i drugačijima.

U našu su školu stigle žive knjige: Tomislav Gregurić iz Virja, poznati avanturist i humanitarac na biciklu, te Ivana Vincek iz Molva, frizerka velikog srca. Žive smo knjige potražili i u knjižnici grada Đurđevca: Shohidul Islam porijeklom iz Bangladeša i Aneta Penzar Petrova iz Bugarske. Ovim su pothvatom naši učenici imali priliku razgovarati s osobama s kojima to nisu imali dosad priliku. „Čitali“ su ih kao prave knjige, „listali“ njihove uspjehe i dostignuća. Uočili su razliku između knjige i žive knjige – njihove priče nisu imaginativne niti imaju fikciju, već su prave, životne, pune doživljaja koji vrlo motivirajuće djeluju na svoje „čitatelje“.

U organizaciji ove aktivnosti pomagale su knjižničarka Ana Molnar Šadek, učiteljica hrvatskog jezika Marija Halaček i koordinatorica projekta učiteljica Mirjana Kelemin. Živa knjižnica se u molvarskoj školi održala u prostorima prekrasne školske knjižnice. Čitatelji su bili članovi Erasmus+ grupe, skupina od 17 učenika koji su bili dobro pripremljeni i vrlo aktivno čitali tijekom odvijanja žive knjižnice.

Prva je knjiga bio Tomislav Gregurić iz Virja, inženjer građevine zaposlen u Zagrebu. Govorio je o svojim neobičnim avanturama koje je doživio putujući biciklom po svijetu. S dva je prijatelja biciklima putovao na relaciji Virje-Budimpešta-Bratislava-Beč. Učenicima je bio vrlo inspirativan njegov način razmišljanja vezan uz rješavanje problema koji se mogu naći na putu: od vremenskih neprilika do tehničkih poteškoća s biciklom, prehranom, odjećom… Tomislav je govorio i o svojoj motivaciji za nastavkom velikih putovanja: bio je to dječak iz Virja, Petar Fuchs. Svojim velikim osmijehom i vedrim duhom osvojio je Tomislava te je on odlučio pomoći udruzi za osobe s intelektualnim poteškoćama „Latice“ iz Koprivnice. Tako je nastao projekt „Dva kotača uz vas su jača“   u kojem je Tomislav  vozio 2 300 kilometara po Hrvatskoj te za udrugu prikupio 30 000 kuna. Učenici-čitatelji jednoglasno su odlučili pridružiti se sljedećem podvigu, a to je biciklijada duž Podravine koja je u pripremi, a uključivala bi rutu od 70 kilometara.

Ivanu Vincek učenici su također s lakoćom čitali. Ona je govorila o svojoj motivaciji za stvaranje prekrasnih kreacija od kose s kojima je postigla i međunarodni uspjeh, npr. osmo mjesto na svjetskom natjecanju frizera u Parizu. Ivana se na ovaj način predstavila u sasvim novome svjetlu – ne samo kao frizerka koja uređuje našu kosu, čiji salon smo svi posjetili, čije su spretne ruke šišale toliko ljudi. Taj novi pogled na poznatu osobu odnosio se na njezinu duhovnost koju je nastojala približiti svojim čitateljima. Naglasila je da ju najviše pokreću vizije koje stvara u svojoj podsvijesti i koje želi „izbaciti“ iz sebe stvaranje kreacija; tumačila je što je za nju ljepota i kako joj je primarni cilj da sve oko nje i u njoj bude – lijepo. Ovakva je filozofija života vrlo pozitivno odjeknula među učenicima.

Naše knjige na stranim jezicima bile su iz Bangladeša i Bugarske, učenicima dovoljno nepoznate da ih snažno privuku za čitanje. Prvu smo knjigu upoznali na jezičnoj radionici u đurđevačkoj gradskoj knjižnici. Gospodin Islam multimedijalno je prikazao svoju zemlju, nošnju, dječje igre, hranu i piće, običaje, politiku, geografski položaj i kulturu. Čitatelji su zainteresirano pratili i aktivno čitali. Zanimalo ih je kako se na bengalskome jeziku govore osnovni izrazi u komunikaciji, a naučili su i napisati svoje ime.

Na sličnoj smo radionici upoznali i gospođu Petrovu iz Bugarske. Svoje je čitatelje naučila kako se odmahivanje glavom za da – ne razlikuje od našega, pa bi se moglo naći u neprilici (naše je da njihovo ne, i obrnuto). Prikazana je bugarska azbuka i osnovni izrazi, te je bilo govora o nizini Trakije odakle potječu nadaleko poznate ruže. U stvaralačkome dijelu ovoga čitanja učenici su izrađivali crveno-bijele lutkice koje se nose zavezane oko ruke, sa željom za zdravljem osobe koja ju nosi.

Zaključno možemo reći da je projekt „žive knjižnice“ oduševio učenike OŠ Molve. O svojim će iskustvima sa „živim knjigama“ govoriti i u Poljskoj. Naime, učenici i učitelji u ožujku odlaze na putovanje u Wroclaw u sklopu mobilnosti Erasmus + projekta  R.A.I.N.B.O.W.  Svi se zajedno veselimo radosti druženja i čitanja!