Osnovna škola Molve

21. ožujka 2012. u prostorijama Županije održan je svečani domjenak za sudionike likovno-literarnoga natječaja Turističke zajednice Koprivničko-križevačke županije.

Ovogodišnja je tema bila „Djeca-čuvari prirode“. Naša je škola sudjelovala s literarnim radom učenice Leje Tot, VIII. a, s voditeljicom Marijom Halaček.

Lea je napisala vrlo duhovito i poučno pismo djeci koju želi probuditi i osvijestiti im važnost očuvanja prirode. Neobičan stil pisanja oduševio je prosudbeno povjerenstvo i zato je ovome radu, tj. školi dodijeljena druga nagrada (novčana nagrada u iznosu od 5. 000 kuna).

Lea je napisala vrlo duhovito i poučno pismo djeci koju želi probuditi i osvijestiti im važnost očuvanja prirode. Neobičan stil pisanja oduševio je prosudbeno povjerenstvo i zato je ovome radu, tj. školi dodijeljena druga nagrada (novčana nagrada u iznosu od 5. 000 kuna).

Priznanje zajedno s Leom primila je njezina učiteljica i ravnatelj Ivan Jaković.

Svoje pismo Lea je pred mnogobrojnom publikom pročitala. Jasnim i uvjerljivim nastupom ona opravdala je ovu nagradu i stoga joj još jednom čestitamo!

Pružamo vam priliku da pismo ovdje u cijelosti pročitate.

„DJECA – ČUVARI PRIRODE“

Probudite se

Smeta li vam gust, nemirisan zrak koji ste upravo pustili u svoja pluća? Osjećate li jutrima nemir kad se budite? Ili vam ni to više nije bitno?

POŠILJATELJ:  Veliki Kornat

ADRESA: Ured za podešavanje budilice 95

                  48 123 Otočni Mig

                                                                                                  PRIMATELJ:  Male spavalice

ADRESA: Ekološki put bb

                  12 002 Zemlja dobroćudnih

PREDMET: budućnost u rukama naših naraštaja

NAPOMENA: Žurno!

Dragi moji mladi prijatelji!

Srdačno vas pozdravljam! Ja sam jedan od brojnih otoka koji su preživjeli požar ili možda nekoliko njih. Neki moji prijatelji nisu bili te sreće, još ih samo vjetar pamti, neki dan-danas kašlju crni dim, usta su im suha, usne ispucane, kosa sijeda, livade puste.... ja sam se tek nedavno oporavio od tragedije koja je mene zadesila, a još uvijek imam noćne more od toga. Odlučio sam vam uputiti ozbiljne retke: nije još cijela zmajska Hrvatska siva, ali ako ćete se i dalje šaliti , mogla bi biti – a onda ćete vidjeti kad vam ja doplovim  i naprašim vas po turu!

Ja vidim sve; sad sjedite u naslonjaču držeći ovaj reciklirani papir u svojim ručicama, ne znajući da je ispred vas budućnost koja viče „Upomooć!“.

Joj, dajte si nabavite slušni aparatić pa ćete je čuti. Hajde, barem sad pogledajte ispred sebe. No, hajde, hajde! Nadam se da vidite nešto realno. Ne!? Zar vam moram nabaviti još i naočale debele dioptrije? Smiješno, ali nema problema!

             Pogledajte kroz prozor vaše zagušljive sobe. Dozovite i seku svoju da i ona vidi ili brata nejakog da i oni zna, da nauči.

        Pogledajte dalje no što vidite! Vidite li dim iz onog fiće koji juri čak 30 na sat? Ondje dolje ispod vašeg balkona onu vrećicu i plastičnu bocu koju su ujutro vaši roditelji nemilosrdno bacili vraćajući se kući iz trgovine s gomilom nepotrebnih stvari? Otiđite po to i stavite u kontejnere za reciklažu, a fiću ostavite na miru, ipak mu ne možete staviti krumpir u auspuh jer kad fićo doda gas, odalamit će vas taj krumpir po vašem  iznenađujućem licu koje biste tad imali! Nadam se da shvaćate kako i taj fićo istom jačinom zagađuje park nedaleko vaše zgrade, kao i nova mazda ili BMW.

Djeco, ne igrajte se vatrom. Vaša budućnost, okrutnost ili blagonaklonost Majke Prirode u vašim je rukama.

Uf, zaboravio sam da vi djeca sve ozbiljno shvaćate – ne, nije vam sad to u rukama, u njima je vaša igračka koju trenutno imate, ali kad vam dosadi ili se potrga, bacit ćete je, kao onu vrećicu i bocu vaši roditelji, kroz prozor ispod balkona. Vjerojatno ćete opet pogoditi vašu staru susjedu koja se uvijek nađe na krivom mjestu u krivo vrijeme. Boljet će je glava, derat će se na vas grčevito stišćući slatko smetalo.

Vi biste se tada nasmijali….Nasmijali.

Za svojega života i ja sam se smijao suncu koja me danas gleda samo jednim okom, otkako sam pustoš, samo pustoš s gdje kojom suhom grančicom. Ljudi su nekad veselo plesali na mojoj obali i molu; djeca i starice, onako kako su svirali pravi svirači na brodicama....

Pomozite mi da ih probudim! Vi, male spavalice, ustanite, budite nam čuvari. Vodite svoje roditelje kroz gradove, držite ih za ruku kad prelaze mostove prazneći džepove, skrenite im pogled ako se zaustavi na izlogu, a vi ste ugledali prvu rodu što ide prema Dravi…

A što se Velebita tiče, on mi je poslao potužnicu u kojoj je izjavio kako mu je sve toplije od vas. U inat vam je posalo onliki snijeg ove zime kojemu ste se vi radovali, a odrasli opet nisu naučili lekciju. Njima se baš sve mora nacrtati ( i ja ću, ako treba)!

I ris  na Risnjaku stalno se žali, sve je osamljeniji... ni medvjedi nisu zadovolji, a jadna velebitska degenija plače Paklenici na ramenu tiho jecajući....

Mislim da vam je potrebno jedno veeeliko buđenje. Ne zaboravite, vrijeme leti poput ptice kad joj vjetar ne priječi put.

Djeco, potaknite svoje roditelje, budite im vi uzor, udružite snage i okružite našu Hrvatsku čistim omotačem i ljubosferom, ne sramite se pokazati hrabrost i zakrpati one ozonske rupe čistoćom okoliša! Recite svakako i onoj vašoj staroj susjedi neka pomogne!

Vaš odgovor očekujem već ovog mjeseca. Ne zaboravite pisati mi! Ne zaboravite činiti!

            Iskreno vaš, Veliki Kornat  

P.S. što se tiče naočala debelih dioptrija i ispravnih slušnih aparatića, nisam se šalio!

LEA TOT, 8.raz.

OŠ Molve, Trg k. Tomislava 10, Molve