Osnovna škola Molve

Učenica 8.a razreda Patricija Bukovčan napisala je kajkavsku pjesmu „Te joči smeđe“ pod mentorstvom učiteljice Marije Halaček. Među više od 150 pristiglih lirskih pjesama, Patricijina je odabrana među najbolje. Stručno povjerenstvo Hrvatskog dječjeg festivala pozvalo ju je da nastupi na svečanoj dodjeli zbornika i pohvalnica u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, čemu su prisustvovala djeca iz različitih dijelova Hrvatske. Posebna je bila čast biti u društvu književnice Silvije Šesto, glazbenog urednika festivala Tonija Eterovića i Alfija Kabilja, velikana hrvatske glazbe.

Patricija je recitirala svoju pjesmu i nasmijala stručno povjerenstvo i publiku. Primila je riječi pohvale, ali i interes prisutnih učiteljica iz drugih škola, koje u pjesmi vide potencijal za javno izvođenje na pozornici, primjerice, na smotri LiDraNo. Pjesmu pročitajte u nastavku.

Čestitamo!

Te joči smeđe

V moji je duši sonce,

takvoga još nesem vidla.

Pa ga pogleč

te smeđe joči i visok stas!

V moji je duši dondača.

Čez ganjek gledim

i ne puščam pogled.

Bo mislil da za njem norim!

Sad je v moji duši  sreča.

Ob pol noči ga se setim,

pak senjam kak nam se skupa

drže duše.

V moji duši je ljubav.

Čem ga više gledim, srce jakše toče.

Nikak da mu nekaj rečem.

Bormeš se ne usudim!

V mojo dušo došla je toga.

Kak je samo mogel

z onom drugom otijti?

Gotovo je.

V moji duši je dežđ.

Takve joči nigdar više

ne bom gledela.

Takveov više nigdi nema.

I sneg je v moji duši,

nema više smeha.

Samo bol, jad i tišina.

Pa kej bom ve bez njega?

V moji duši je kmica,

takov svetli osmeh nišče nema.

Da mi se bar još jempot

vu te joči naluknoti.

Moja je duša tamna.

Ne oseča više nikej.

Tak je trebalo i biti, mislite.

I, komu ve da ja to velim?

Moja ga duša valjda

Nigdar zabila ne bo.

Nek mu bode lepo z tom,

z tom….z kojom je otišel.

Al ondar je v mojo dušo došla sreča.

Našla sem smeđe joči

tam gde nigdar,

nigdar nesem iskala!

Patricija Bukovčan, 8.a