Izvor: Matej Ištvan, voditelj učeničke zadruge „Mlin“ /
Učenička zadruga prošli je tjedan, 23. svibnja, posjetila posljednjeg živućeg postolara (šostara) Željka Crnjaka iz Molva u Đurđevačkoj ulici koji je učenicima pokazao svoju radionicu, strojeve i alat za rad te opisao svoj zanat koji je pred izumiranjem i koji je naslijedio od svog pokojnog oca.
Opančari su bili obrtnici koji su ručno izrađivali obuću (opanke) od domaće kože. Tvorničke kože nije bilo. U drugoj polovici 19. stoljeća zamijenili su ih postolari (šosteri) koji su izrađivali niske i visoke cipele te čizme s tvrdim i dugim sarama do koljena.
Šosteri su bili puno stručniji od opančara, jer su obuću izrađivali točno po brojevima za svaku nogu, stoga su imali sve brojeve drvenih muških i ženskih modela. Obuću su izrađivali od lošije i deblje te tanke suhe i finije kože u raznim bojama.
Od alata postolari su imali postolarski stol, kliješta, postolarski bat, šila, nož, konce, razne čavliće, ljepila, šostarsku nogu, kalupe, šablone i strojeve za šivanje (Singerice). Obuća se izrađivala tako da se najprije uzela mjera na papirnatoj šabloni, koja se zatim stavila na kožu i pomoću koje se koža izrezala u odgovarajućem opsegu. Nakon toga koža se spajala šivanjem i navlačila na kalup na kojem se nategnula i pričvrstila čavlima. Na to sve se stavljao kožni đon koji se pričvrstio klincima. Na kraju su se izrađivale pete i stavljale vezice (žnjore). Vrsnim majstorima je trebalo dva dana za napraviti cipele, a tri dana za čizme. Osim izrađivanja obuće, šosteri su je i popravljali. Dolaskom tvorničke obuće u drugoj polovici 20. st. taj stari zanat je nestao.
