Izvor: Marija Halaček, razrednica 7. r.
Učenici sedmog razreda u pratnji razrednice Marije Halaček i vjeroučiteljice Petre Kvaternik putovali su 23. 1. 2025. vlakom u Zagreb na neobičnu nastavu: na Hrvatsku radio-televiziju te žičarom na zagrebačku goru Sljeme.
Jedan od glavnih ciljeva bio je učiti kako se svrsishodno koristiti javnim prijevozom. Putovali su vlakom od Virja do Koprivnice, presjedali na drugi vlak, vozili se tramvajem i gradskim autobusom i novoizrađenom, velebnom žičarom kojom su se uspeli navrh Sljemena. U svemu navedenome učenici su se odlično snašli, pažljivo pratili upute i spretno izmjenjivali različite vrste prijevoza, ponašali se pristojno i uljudno prema drugim putnicima i za to primali pohvale.
Drugi cilj bio je vezan uz kulturu i medije; upoznavanje rada Hrvatske radio-televizije, protekao je u odličnoj atmosferi, više od očekivanoga – učenici su doznali o povijesti televizije u ovome dijelu Europe, jer je Televizija Zagreb bila jedna od prvih pedesetih godina 20. stoljeća, obišli su sve razine ogromne „mašinerije“: od arhiva, salona kostima, ogromnog lifta i nekoliko televizijskih studija. Bili su u studiju taman prije emitiranja uživo podnevnih vijesti, pratili su snimanje emisije za djecu „Juhuhu“ te su obišli i detaljno pregledali studio u kojem se snima popularni The Voice Kids. S obzirom na to da program obuhvaća i tri radijska programa, bili su u režiji i studiju Hrvatskog radija i Radio Sljemena, a posebno ih je začudila tzv. gluha soba u kojoj su trebali primijeniti svoja znanja iz fizike vezana uz širenje zvuka i stvaranje apsolutne tišine, koja može biti i opasna za zdravlje pa se u njoj ne može boraviti duže od pola sata. U razgovoru s djelatnicima i posebice novinarima, učenici su se upoznali s dinamičnim procesima stvaranja televizijskog i radijskog programa.
Nakon pauze za ručak, krenulo se prema ostvarivanju trećeg cilja, a to je bio uspon na zagrebačku goru Sljeme. Izmjenujući nekoliko tramvaja, stigli su tramvajem br. 15 pred samu zgradu upravljanja žičarom, na 267m nadmorske visine. Tu su učenici samostalno kupovali vozne karte i pratili upute za ulazak u gondole. Bili su podijeljeni u tri grupe, s obzirom na broj osoba koje ona može primiti. Trebalo se spretno uvući u gondolu koja ne miruje već se neprestano kreće, no i taj su izazov uspješno savladali. Vožnja do vrha traje dvadesetak minuta. Pomalo zastrašujuće, svemirski i neobično je penjati se na visinu od preko 1000m, u staklenoj gondoli koja se njiše na vjetru. Nezaboravni prizori i pogled koji puca na sve strane oduševili su učenike koji su istraživali sam vrh na koji su stigli. Povratak prema podnožju pružao je opet nova iznenađenja i drugu perspektivu. Slijedila je edukativna šetnja gradom i slobodno vrijeme te povratak kućama vlakom. Učeničke dojmove evaluacije ove terenske nastave možete pročitati u nastavku.
Bilo je jako lijepo, to je bila prava terenska nastava, jako ću ga lijepo pamtiti s lijepim sjećanjem, gdje god smo bili bilo je lijepo.
Magdalena Š.
Meni je bilo dobro na izletu svi su bili dobri i bilo je jako lijepo biti malo vani, nego biti stalno u školi. Bilo je jako uzbudljivo, sve je bilo jako lijepo i ne bi bila loša ideja ponoviti ovakav sat.
Mihael M.
Na izletu mi je bilo lijepo.
Martin D.
Bilo mi je prelijepo, mislim da će ovo biti izlet za pamćenje i nikad ga neću zaboraviti, u žičari je bilo predobro, a i probala sam se voziti prvi put u tramvaju.
Lorena Č.
Na izletu mi je bilo lijepo i odlično zato što sam bio na velikoj žičari i želio bih da se to ponovi.
Dino I.
Na izletu mi je bilo lijepo i zanimljivo i nadam se da će se ponoviti.
Lovro T.
Meni je u Zagrebu bilo jako lijepo zato što smo posjetili puno odredišta i naučili nešto novo. Na Sljemenu mi je bilo jako lijepo jer je pogled stvarno predivan i poseban, slikama se i riječima ne može prenijeti taj pogled. Bila mi je zanimljiva vožnja tramvajima i presjedanja na stanicama. Kad smo trebali ići doma bilo mi je jako žao jer baš volim Zagreb i voljela bih ga posjećivati često.
Lana Č.
