O čemu se točno radi?

Nakon što su pročitali odabranu knjigu, učenici su trebali nabaviti papirnatu vrećicu. Prednju stranu papirnate vrećice oslikali su kao naslovnicu pročitanog djela, a na suprotnoj strani papirnate vrećice zapisivali ono što je unaprijed bilo dogovoreno: fabulu, mišljenje o pročitanom djelu, osobine likova, usporedbe sebe i glavnog lika, citate opisa ili rečenice koje su im ostale u posebnom sjećanju.

Glavnina je ove priče u sadržaju papirnate vrećice. Nakon izrade vanjskog dijela, u papirnatu vrećicu učenici su trebali staviti 5 predmeta koji imaju nekakvu vezu s pročitanom knjigom.

Tijekom predstavljanja rada učenici su iz vrećica izvlačili predmete koje su u njih stavili i objašnjavali zašto baš taj predmet zaslužuje svoje mjesto u njihovoj priči.

U vrećicama se tako našlo svašta: fotoaparati, mobiteli, naočale, tajna pisma, srebrne jabuke, tenisice, žarulje, ormar, čak i jedna bomba! Na sreću, evakuacija nije bila potrebna, a predstavljanja su protekla u opuštenom ozračju, uz puno smijeha i pljeska. Zahvaljujući knjižničarkinim preporukama, najčitaniji autor bio je Hrvoje Kovačević – čak je sedmero učenika odabralo neki od njegovih naslova.

Iako ovakav način obrade lektire od učenika iziskuje mnogo vremena i uloženog truda, rezultati su odlični, a učenici itekako motivirani za rad. Njihova motiviranost pokazuje da je osim suvremenosti i zanimljivosti knjige učenicima itekako važan i način na koji će se o njoj raspravljati u školi.

Svaka nova i drukčija ideja dodatni je poticaj učenicima na čitanje, te, nadajmo se, i na razvijanje ljubavi prema čitanju.