Antonela i Stjepan su najprije prozvali sve osmaše koji su u paru ulazili u hol, gdje se sve odvijalo, a zatim su voditeljice Ena i Sabrina otvorile program. Kroz program su se nizale razne zanimljive igre u kojima su sudjelovali učitelji te su malo pjevali, a sve su upotpunili bombonima kojima su se najviše veselili najmlađi. U igrama su razrednici morali odgovarati na pitanja koja su se odnosila na njihove učenike, obarale su se ruke, plesalo se oko stolica, igrao „alias“, zatim opet malo kviz, a na posljednjoj pjesmi su pustili prezentaciju s njihovim slikama iz škole.

U školskom restoranu su svim djelatnicima podijelili ruže, počastili ih kolačima i sokom, a ravnatelj Ivan Jaković i njihovi razrednici Danijela Večenaj i Stanko Molnar su im se obratili s par riječi podrške i motivacije u uspješnom savladavanju srednje škole.

Kao i svaki rastanak i ovaj je bio težak jer u svakoj generaciji postoje učenici zbog kojih nam je žao što odlaze jer rad s njima daje smisao učiteljskom pozivu, ali ipak svim, sada već bivšim, osmašima još jednom želimo sve najbolje u daljnjem obrazovanju, neka im bude uspješno. Za kraj, jedan citat:

“Postoji samo jedna stvar zbog koje nećete moći da ostvarite svoje snove, a to je strah od neuspjeha.”