Nakon polaska u 8 sati te ugodne vožnje uz rijeku Dravu bez stajanja i tijekom našeg zadnjeg putovanja u osnovnoj školi, stigli smo na prvo odredište - hidroelektranu Dubravu. Ondje smo uz našeg vodiča, inače „molvarskog zeta“ , obišli akumulacijsko jezero, vidjeli jednog ilegalnog ribiča te centralu u kojoj je jako bučno zbog strujanja i prolaska vode. Nakon toga uputili smo se prema samoj brani jezera Donja Dubrava i krasan pogled ostavio nas je bez daha jer jezeru nije bilo kraja. Imali smo dojam kao da smo na moru: šum valova, cvrkut ptica i vjetar u kosi.

Slijedila je vožnja do komune Cenacolo na samom ulasku u Varaždin. Osnivateljica takvih zajednica po cijelom svijetu je časna sestra Elvira. Tamo smo s početnom molitvom i pozornošću  saslušali ispovijesti  dviju djevojaka: jedne Čehinje i Slovakinje. Djevojka iz Češke je bila ovisna o drogi, a iz Slovačke je dobrovoljno ušla u komunu zbog svog brata. One su nam pojasnile da ljudi koji žive u takvoj zajednici nisu samo ovisnici, nego ljudi koji žele kršćanski upoznati i produbiti svoju vjeru. U toj zajednici žive i djeca, a također smo se uvjerili da su ti ljudi jako vrijedni: imaju domaće životinje, kreativne radionice i sami uzgajaju voće i povrće.

Završetak našeg putovanja je bilo u samom  središtu Varaždina. Na poznatoj špici smo se osladili varaždinskim sladoledom, prošetali ulicama i susreli mnoštvo maturanata u maštovitim kostimima. Vidjeli smo i Fakultet organizacije i informatike i Varaždinsku katedralu, ali samo izvana. Krenuli smo kući s novim iskustvima i veseljem iako nas je pri kraju putovanja dočekalo oblačno i kišovito vrijeme. U Molve smo stigli oko 14:50.

Klaudija Jelinek, 8.a