Za uvod su svi pogledali kratki film nakon kojega se moglo zaključiti kako ima mnogo djece u svijetu kojima su zakinuta njihova prava  pa čak i ona najosnovnija, preživljavanje.

Oni nemaju dovoljno hrane, nemaju osnovne uvjete stanovanja, neki nemaju obitelj, nemaju zdravstvenu skrb, ne mogu ići u školu, škole koje postoje su na otvorenom, ili nemaju vrata ni prozore, prokišnjavaju, nemaju sanitarni čvor… O udžbenicima i školskom priboru nećemo niti govoriti… Film je bio vrlo kratak i vrlo emotivan. Shvatili smo koliko smo sretni u životu i što sve imamo.

Slijedila je prezentacija  s osnovnim činjenicama o tome tko i kada se počinje baviti ovim velikim problemom u svijetu. Dana 20. studenoga 1959. godine Generalna skupština UN-a je usvojila „Deklaraciju o pravima djeteta“. Točno 30 godina nakon toga, 20. studenog 1989. godine, ista organizacija je usvojila „Konvenciju o pravima djeteta“. Upravo od toga dana se 20. studenoga obilježava kao Međunarodni dan dječjih prava.

Opterećeni različitim brigama, problemima, nezadovoljstvima, ipak smo zaključili da mi svi  našoj djeci nastojimo omogućiti što više, što bolje, što… svašta…

Kako učenici 1. razreda imaju ove školske godine razredni projekt „Igrom i vježbom do uspjeha“ kako drugačije obilježiti  Dan dječjih prava nego igrom. Oni imaju pravo sudjelovati, izraziti svoje mišljenje, donositi svoje odluke. Još  su mali pa im je najlakše to činiti igrom. Krenuli smo s Radionicom  - vježbaonicom - igraonicom. S obzirom da nas je bilo 40-tak podijelili smo se u dvije grupe.

   Učiteljica Čerepinko je kao roditelj uskočila u pomoć i osmislila Tradicionalne igre koje se mogu igrati u zatvorenom prostoru. Tu su se našle igre: Crvena kraljica 1, 2, 3; Pošto kume lončić daš?; Zdravo care govedare; Došla majka s kolodvora.

Druga je grupa s učiteljicom Ištvan igrala igre koje im se javljaju u nastavi gotovo svakodnevno, ali ipak nedovoljno. Za početak smo imali vježbe Brain Gym (Gimnastika za mozak). To su vježbe koje vježbamo nekoliko puta tjedno, a vrlo su korisne za čitanje, pisanje, pažnju… Roditeljima smo dali još neke upute kako vježbati i gdje naći informacije o tome. Zatim su se tu još našle: Igra grupne povezanosti „Tjelovježba – jesenska kiša“;  Igra pantomime ; Igra „Po šljukinoj zapovijedi…“, „Leti, leti“; „Rukomet balonima“ i „Puhanje pera“.

Druženje smo završili igrom  „Bingo“  (brojevi do 20) i  bombonima te završnom pjesmom, klasikom, „Kad si sretan“. Nadam se da smo djelić sretniji, svjesniji puno toga, zadovoljniji, ispunjeniji, „bogatiji“, otišli u svoj dom, svoje obitelji, šireći sve što je pozitivno.

Do idućeg susreta,                                                                                                                                                                    učiteljica 1. razreda