Općenito o prgama:

Prepoznatljivog stožastog oblika i pikantnog okusa, prgica je u kontinentalnoj Hrvatskoj neizostavni dio bogate lokalne trpeze. Zvan još i prga, trdek, međimurski turoš ili sirel, ovaj zanimljivi sir autohtoni je specijalitet bilogorsko-podravskog i međimurskog područja, a još uvijek se proizvodi, kako u velikim komercijalnim postrojenjima tako i u malim obiteljskim gospodarstvima posvećenima uzgoju stoke i mljekarstvu.

Prgica se priprema od svježega kravljeg mlijeka koje se ostavlja nekoliko dana da fermentira, a nastali sir zatim se cijedi od sirutke s pomoću gustog platna. Procijeđenom siru potom se dodaju sol i mljevena slatka crvena paprika, koju ljubitelji ljutine rado zamijene mljevenom ljutom paprikom kako bi prgica dobila na pikantnosti. Nakon što se svi sastojci dobro izmiješaju, procijeđeni sir oblikuje se u stošce čija veličina i konačni oblik ovise o spretnosti osobe koja ih priprema, ali i navikama kraja u kojem se rade. Kompaktna sirna smjesa uzima se u ruke i dlanovima zaglađuje kako bi nastali šiljasti sirevi uglavnom manjih dimenzija.

Idući je korak u pripremi prgice sušenje, koje se može provesti na nekoliko načina, a svaki će dati drugačiju aromu konačnom proizvodu. Sušenje na suncu ili na sobnoj temperaturi iziskuju najmanje truda, dok treći i najzahtjevniji način sušenja daje i najaromatičniji rezultat. Naime, prgica se može sušiti s pomoću dima, a taj se proces odvija u periodu od nekoliko dana, s kratkim intervalima dimljenja. Fazu dimljenja prati i dodatno sušenje prgice na zraku kako bi sir dobio vanjsku koru. Opisani način zrenja čini ovako pripremljen sir dugotrajnijim, ali u nedostatku uvjeta za takvo sušenje u brojnim bi domaćinstvima prgice jednostavno poslagali iznad kamina i pustili da se suše na zraku. Kako bi se pripremao stol za doručak ili večeru, tako bi se s kamina uzimale prgice i nudile svima prisutnima.