Kako je počelo obilježavanje dana ptica selica

Svjetski dan ptica selica 2006. godine pokrenut je suradničkim partnerstvom između dvaju partnera UN-a – Konvencije o migratornim vrstama (CMS) i Sporazuma o afričko-euroazijskim migratornim vodenim pticama (AEWA) te neprofitne organizacije Okoliš za Ameriku (EFTA).

Izvorno inicijativa se pojavila u Sjedinjenim Državama 1993. godine. Pokretači su bili US Fish and Wildlife Service, Smithsonian Migratorni centar za ptice selice i Cornell Laboratory of Ornithology. Cilj je bio odrediti dan za ptice selice koji potiče festivale ptica i obrazovne programe diljem Amerike. Iako se ovaj dan uspješno obilježavao i uspješno obilježava na zapadnoj hemisferi, nešto slično nedostajalo je ostatku svijeta.

Povodom svoje 10. obljetnice 2005. godine, Tajništvo AEWA-e pokrenulo je Dane selidbenih ptica vodenih ptica (MWD) koji su se održavali u Africi, Europi i dijelovima Azije. Budući da je ovaj događaj bio dobro prihvaćen u afričko-euroazijskoj regiji, odlučeno je da se proširi na dan koji slavi sve ptice selice na globalnoj razini.

Važnost ptica selica

Migracija ptica je prirodno čudo. Više od 2000 vrsta – 20% svih poznatih vrsta ptica – putuje na velike udaljenosti kako bi se razmnožilo i hranilo. Prelijeću stotine i tisuće kilometara kako bi pronašli najbolje ekološke uvjete i staništa za ishranu, razmnožavanje i odgoj svojih mladih. Kada uvjeti na mjestima uzgoja postanu nepovoljni, vrijeme je da odletite u regije gdje su uvjeti bolji.

Postoji mnogo različitih obrazaca migracije. Većina ptica migrira iz sjevernih područja gniježđenja u južna zimovališta. Međutim, neke se ptice razmnožavaju u južnim dijelovima Afrike i migriraju na sjeverna zimovališta ili vodoravno kako bi zimi uživale u blažoj obalnoj klimi. Druge ptice borave u nizinama tijekom zimskih mjeseci, a ljeti se penju na planinu.

Budući da putuju na velike udaljenosti, ptice selice imaju ključnu ulogu u različitim regijama – održavajući prirodne ekosustave i održavajući život ljudi. Ove ptice ne kontroliraju samo broj štetočina i insekata koji bi inače ometali naše prirodno okruženje i naše usjeve – mnoge služe kao oprašivači, prenoseći sjeme i hranjive tvari diljem svijeta. Zapravo, sjemenke preko 90% svih drvenastih vrsta drveća prenose ptice.

Hrvatske ptice selice

U Hrvatskoj razlikujemo do 300 različitih vrsta ptica, od kojih su dvjestotinjak selice. Neke se ptice sele samo iz sjeverne u južnu Hrvatsku, neke pak samo s mjesta na mjesto gradeći nova gnijezda, neke iz sjev. Europe dolaze u Hrvatsku, a neke iz Hrvatske odlaze u toplije krajeve, tj. u Afriku.

Prve naše ptice u selidbu kreću početkom rujna. To su: kukavice, lastavice, čiore, mutavice, pupavke i dr… većinom one koje se hrane kukcima. Do sredine listopada odsele se i ostale, one koje se hrane biljem i sjemenkama (ševa, prepelica), te močvarne ptice kojima se zalede močvare, a jelo, tj. žabe i ostale životinjice uvuku u mulj i izlaze tek na proljeće. To su patke, rode, čaplje. Usporedo s ovim pticama sele se i mnoge ptice grabljivice koje jednostavno slijede svoj plijen (druge ptice), a to je npr. sokol, a između ostalih i pokoja vrsta orla. Kad izgleda da će zima biti blaga neke ptice niti ne odlaze. Po tome su kod nas poznate: ševa, čaplja, patka, škanjac, galeb i čvorak, a i neke ptice sa sjevera Europe, ostaju zimovati ovdje. Što se tiče povratka, ptice se vraćaju već od trećeg mjeseca pa tamo negdje do kraja svibnja.

Kamo točno ptice sele otkrilo se je preko prstenovanja. Prstenovanje ptica je postupak označavanja ptica sa malim limenim prstenom na nozi. Tako znamo da naše ptice odlaze u srednju i južnu Afriku, ali ne najkraćim putem već kroz istočni Balkan, Tursku i Sueski kanal. Zatim se neke opredijele za put prema jugu, a neke prate tok rijeke Nila i dolaze do središnje Afrike.

Zašto je pticama selicama potrebna zaštita

Migracija je opasno putovanje i uključuje širok raspon prijetnji, često uzrokovanih ljudskim aktivnostima. Klimatske promjene, gubitak staništa i plastično onečišćenje samo su neke od različitih prijetnji s kojima se ptice suočavaju. Budući da ptice selice ovise o nizu mjesta duž svog područja distribucije, gubitak mjesta za zimovanje i zaustavljanje mogao bi imati dramatičan utjecaj na šanse ptica za preživljavanje.

Letenje na velike udaljenosti uključuje prelazak mnogih granica između zemalja s različitim ekološkim politikama, zakonodavstvom i mjerama očuvanja. Stoga je potrebna međunarodna suradnja između vlada, nevladinih organizacija i drugih dionika duž cijelog puta vrste kako bi se podijelilo znanje i koordinirali napori za očuvanje. Pravni okvir i instrumenti za koordinaciju potrebni za takvu suradnju osigurani su multilateralnim sporazumima o zaštiti okoliša.