Evo nekih zanimljivih odgovora: djeca najviše vole jesti tjesteninu, a najviše se baca povrće, najteži dio posla je kada djeca vraćaju hranu koju mora baciti, djeci poručuje da probaju okus hrane prije nego je vrate i da se hrane što raznolikije.

Učenici su taj dan započeli i s vaganjem otpadne hrane u školskom restoranu. Zadnji dan tjedna na satu razrednika su iskoristili svoje podatke, izračunavali i čudili se. Najviše se vraćalo i u otpadu završilo jelo Gris s grožđicama, čak 12,70 kg, dok su najviše pojeli Slanutak s kobasicom i špekom te Tjesteninu s makom. U otpadu je od svakog spomenutog jela završilo 9.60 kg. Evo još samo podatak da su učenici izračunali i ukupnu količinu otpadne hrane na kraju tjedna, bacili smo čak 54,90 kg hrane. Onda znamo i koliko je to mjesečno no kada to podijelimo sa 115 učenika koliko ih se u  našoj školi hrani dobijemo podatak koji odgovara statistikama bacanja hrane po osobi u Hrvatskoj. Naime u Hrvatskoj se godišnje prosječno  baci 84 kilograma hrane po stanovnika dok u svijetu 74 kilograma. Ove brojke nas pozivaju da stanemo i zamislimo se.

Imali smo još jednu zanimljivu aktivnost. Određivali smo vrijednost nekih namirnica koje se pripremaju u našoj školskoj kuhinji prema kategorijama: biljnog/životinjskog porijekla, lokalno/uvezeno, uzgojeno/kupljeno, svježe/prerađeno, sezonsko (za voće i povrće), put namirnice od polja do stola.

S Tjednom školskog doručka smo povezali i Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Pripremali smo Zdrave muffine, bez bijeloga brašna, masnoća i šećera, a upotrijebili smo zobene pahuljice, banane, med, jogurt, tamnu čokoladu i bobičasto voće. Uz muffine smo poslužili i voćnu salatu.

Eto pokušavali smo osvijestiti da je vrlo važno, ali i naša odgovornost brinuti se za vlastito zdravlje. S različitim aktivnostima nastavljamo dalje.