Na jaja su stavljali travke i listove različitih biljaka, sve to su umotali u najlon čarapu i stavili u prokuhanu kožu od luka kako bi se obojala. Jaja su u toj boji ostala do drugoga dana kada su ih s nestrpljenjem vadili i bili zadovoljni svojim uratkom.

Nakon toga su krenula prisjećanja i zanimljive priče. Bake su pričale kako se slavio Uskrs u vrijeme njihova djetinjstva, opisivale su običaje, a učenici su zadovoljno zaključili da se dosta tih običaja sačuvalo u njihovim obiteljima.

Prisjetile su se bake i svojih školskih dana, svojih starih škola, učitelja,  igara, radosti, tuge… Pričale su o odnosu djece i odraslih te djece i učitelja. Tu je došlo do velikih promjena, ponekih dobrih, ali na žalost i onih manje dobrih. Bake smatraju da je uzrok onih manje dobrih promjena razvoj tehnologije. „Deca samo tipkajo po te mobitele i ništ i nikoga ne doživljavajo“ – bile su riječi baka.

Dva školska sata su brzo prošla u ugodnom druženju i razgovoru. Bakama se svidjelo u školi i rekle su da će se rado uvijek odazivati ako ih opet zovemo.