Bilo je tu puno priča, a neke od njih su pobudile posebne emocije i pokoju suzu u bakinom oku. Iz bakinih priča učenici su mogli zaključiti da je život i nekada bio lijep, iako je bio teži,  i ljudi su bili siromašniji, ali je ipak bio jednostavniji.

Pri kraju druženja baka se osvrnula i na običaje vezane uz prosinačke blagdane i djeci opisala kako su se obilježavali. Ove priče im nisu bile baš posve nepoznate jer su se ipak u nekim obiteljima pojedini običaji zadržali i do danas.

Posebno im je bio zanimljiv običaj kićenja „bora“. Naime  baka im je donijela šećerne bombone, vrlo slične onima kakvima se nekada kitio bor uz neke plodove iz prirode (jabuke, orahe, češere…). Zanimljivo je bilo to da su djeca te bombone na boru pojela još prije Božića, ali bi omot vrlo vješto natrag zamotala, a odrasli bi tek kasnije primijetili što se dogodilo pa bi ih ponekad radi toga i grdili.

Zahvaljujemo baki Biserki na lijepom druženju i podarenim pričama.