Na satima razrednika su od učiteljica saznali koja je uloga udomiteljskih obitelji te zašto se neke osobe udomljavaju. Zajednički su zaključili da bi bilo lijepo posjetiti ih, upoznati, saznati kako provode svoje vrijeme, što ih zaokuplja, kakve poteškoće imaju, tko im pomaže, čemu se vesele…

U ovu aktivnost su se podosta uključile i mame koje su zajedno s djecom pripremile prigodne poklone za nove prijatelje, a neke od njih su dogovarale posjet i vodile djecu u udomiteljske obitelji.

Kako su susreti protekli ne treba posebno opisivati jer se sve vidi na priloženim fotografijama, a dojmove je teško opisivati riječima. Bilo je tu najviše igre, pjevalo se, recitiralo, crtalo i bojalo, bilo je lijepih, ali i tužnih ispovijesti.

Tako se vrijeme našeg posjeta bližio kraju, a prije nego smo se pozdravili s našim domaćinima dogovorili smo slijedeće susrete u drugom polugodištu.

Sve to što djeca dožive na ovakvim susretima polako vodi k ostvarenju cilja projekta koji smo si zadali početkom rujna, a to je: uvažavanje različitosti, promicanje tolerancije, senzibilizacija za probleme i potrebe osoba s invaliditetom ili s nekim drugim poteškoćama .

Na kraju treba zahvaliti udomiteljskim obiteljima   Ereiz, Jaković, Kolar, Lukunić, i Šanjić što su nas lijepo prihvatili i tako sudjelovali u našem odgoju i obrazovanju.

Također hvala svim mama na suradnji, a posebno Katici Lončar, Mireli Paša, Nadi Tkalčec i Višnji Ormanec koje su se ovaj puta više angažirale oko aktivnosti  kroz dogovore i vodeći djecu u obitelji.

                                                  Učiteljice Želkica Čerepinko i Katica Ištvan