Osnovna škola Molve

VOĆARSTVO

RIBOLOV

PROIZVODNJA HRANE

                                                Voćarstvo

Naši preci su uzgajali mnogo raznovrsnih voćaka domaćih sorti. Bio je običaj da je svaki momak koji se htio ženiti morao u svom vrtu imati šest voćaka koje je on osobno cijepio. Čak se i muške đake učilo kako se cijepi voćke. Tada se cijepilo samo drvo o drvo i to na raskol, ako je plamenka bila tanja od podloge obrnuto od prvog načina. Uglavnom su se sadile domaće sorte:jabuke svih vrsta, šljive svih vrsta, a najviše drobnice i ošljače i šljive bistrice, trešnje svih vrsta, orasi, kruške  svih vrsta,  višnje, dude bijele i crne, lješnjaci, mandale, kao i druge rjeđe vrste. Naviše je bilo jabuka jer su služile za hranu. Od jabuka se pravila rakija jabučnjača i vino jabukovac. Zatim su bile bijele i crne dude. Od crnih duda radila se rakija dudovača,a bijele i crne dude su ljudi jeli. Zatim su bile šljive od kojih se radila rakija šljivovača. Voće se koristilo i za kolače. Poslije 1. Svjetskog rata uvezena je hibridna vinova loza direktor. Poslije su proradili i voćni rasadnici. Poslije 2. svjetskog rata osnovani su razni specijalizirani voćni   rasadnici. Uvedene su nove kvalitetnije vrste, ali su tražile i odgovarajuću zaštitu. Starije voćke su bile otpornije. Nažalost, iz naših voćnjaka su nestale mnoge vrste na primjer: bijela i crna duda, šljiva drobnica i ošljača, domaća višnja. Nestalo je i dosta dobrih starih sorti jabuka.  

Miroslav Grčar, 6.a

                                              Ribolov u Molvama

Mnogi su se ljudi bavili ribolovom u 19. i 20.st. jer su naši predjeli bili pod vodom i zato su bili pogodni za ribu. Ribolov se, isto kao i lov, vršio primitivnim sredstvima. Riba se lovila: sakom, basačem, košem, vlakom i mrežom. Sakom se lovila riba u plitkim vodama do koljena. Sak je bio napravljen od jačeg pruta savijenog u luk na kojoj je bila pričvršćena vrećasta mreža. Ribolovac je sak gurao ispred sebe u vodi. Basačem se isto lovilo u plitkim vodama, ali u vodama zaraslima vodenim biljem. Basač bi ribolovac kao i saku gurao ispred sebe u vodi, ali je spustivši do dna i rukom tražio ribu. Košem se lovilo samo u cijevima ili uskim prolazima. U košaru se stavljala manja košara u koju bi riba ušla, ali nije znala izaći. Vlakom se lovilo samo na tekućim kanalima i dravskim rukavima gdje su vode bile dublje. Vlak je bio od dugačkog štapa i četiri pruta s vrećastom mrežom iz koje je jedan konopac vodio do ribolovca kao signal da je riba ulovljena.

Miroslav Grčar, 6.a

Proizvodnja hrane

Polovicom 19.st. naši stari su teško proizvodili hranu za sebe i svoje obitelji. To je bilo zbog slabe kvalitete zemlje i zato što se zemlja obrađivala ručno. Nije se zemlja orala plugom već se opkopavala motikom. Svaki sposobni član obitelji je morao opkopati jednaku površinu. Kopalo se na slogove jednake širine i duljine zemlje koja se opkopavala. Svi u obitelji su morali opkopavati zemlju bez obzira na to koliko su bili jaki ili slabi. Slabima su morali u pomoć doći ili roditelj ili bračni drug. Bilo je osobito teško kopati na tvrdoj zemlji zbog čega su ruke bile pune žuljeva, budući da se motikom moralo zasjeći cijelom njenom duljinom. Nakon toga se zemlja rahlila motikom,a veće grude se razbijale. Najčešće se sijalo na takvu zemlju proso, heljda, raž, zob, ječam i bob. Ako se na toj zemlji sadio kukuruz, drvetom se moralo načiniti redove u koje se sadilo zrna kukuruza i graha. To je bila glavna hrana naših predaka, a pogotovo kukuruz od kojeg se radio kukuruzni kruh. Pšenica se u to vrijeme nije puno sijala. Od bijelih žitarica se najviše se sijalo žito, jer se zrno koristilo za mljevenje brašna u dravskim mlinovima. Od brašna od žita radio se vujmeni kruh koji se radio od kukuruznog i raženog brašna. Još se žito sadilo zbog toga jer se slama koristila za pokrivanje kuća i drugih gospodarskih objekata. Površine pod kukuruzom su se okapale motikom bez pluga i drugih pomagala i nakon nicanja i rasta kukuruza. Isto  se ručno ogrtalo kukuruz.

Miroslav Grčar, 6.a