Osnovna škola Molve

DIVLJE DEKLE

COPRNICA

MRTAV COVJEK, ALI IPAK ŽIV

DIVLJAČ

NEOBIČAN PAS

DIVLJE DEKLE

Pričalo se da su u davna vremena postojale divlje dekle (cure) koje su živjele u prašumama, a mogli su ih vidjeti samo pastiri. Kada je bilo hladno pastiri su ložili vatru, a one bi se dolazile grijati. Bile su gole, omotane oko pasa lišćem i imale su vrlo dugu kosu. Naime bile su lijepog  izgleda. Bile su vrlo plašljive i nisu se htjele približiti jer su se bojale da bi ih pastiri htjeli uloviti. Izgovarale su neke posebne glasove koje pastiri nisu razumjeli. Kada bi ih pastiri gađali nekim predmetom zacvilile bi i pobjegle.

COPRNICA

Bilo je lijepo vrijeme za kopanje kukuruza… Kućedomaćin je sa svojima ukućanima otišao kopati kukuruz u Helju, stazom preko kanala Bistra. Oko podne kućedomaćin je morao otići zbog posla kuci. Prolazeći preko potoka Bistra bio je žedan pa se odlučio napiti malo hladne vode. Na samoj obali nalazila se mala udubina koju su ljudi prije zvali zdenac, jer je tu iz zemlje izvirala čista i hladna voda. Kada je došao do izvora sagnuo se i šeširom zahvatio malo vode, nakon samo jednog guca srušio se na pod i pao u nesvijest. Za neko vrijeme dođe k svijesti, ustane i vrlo slab i nemoćan pode kuci. Kada je išao kuci razmišljao je što se to dogodilo. Prošlo je neko vrijeme i već je zaboravio na to. Ubrzo se susreo sa svojom rođakinjom i ona mu reče: Sretan si što sam bila tada tamo, da mene nije bilo bio bi ti završio u kanalu. Mi smo si tada tamo noge prale, a ti si došao i mutio nam vodu. Ta je žena svima bila poznata kao coprnica (žena koja je imala veze sa zlim duhovima )

MRTAV COVJEK, ALI IPAK ŽIV

Svake noći išla bi četiri muškarca iz sela u općinu da vrše stražarsku službu. Tako bijaše i te noći… Njihova je dužnost bila da povremeno obilaze ulice, općinu i crkvu da se slučajno nešto ne bi dogodilo. Jedan reče: idem malo da vidim vani i oko crkve. Kad izađe na male stepenice u crkvi vidi ispred glavnih vrata čovjeka kako kleči i moli se Bogu. Stražar pođe bliže kada mjesečina obasja čovjeka. Stražar ga je prepoznao, ali mislio je da je to nemoguće zato što je čovjek prije nekog vremena umro, ali čovjek je bio i crkveni šekutor (odbornik). Stražar se vrati u općinu da kaže i ostalima što je vidio, no oni mu ipak nisu vjerovali i pošli su za stražarom da svi vide. Kad su došli, tajanstvenog čovjeka nije bilo, pošli su dalje i opaze ga kako sada kleči pred vratima sakristije. I oni su poznavali toga čovjeka i kako je on umro i pokopan. Prestrašeni su se vratili u općinu, te su tamo pričali ljudima u selu.

DIVLJAČ

Bila je to jedna siromaŠna obitelj koja je većinom izdržavala lovom i ribolovom. Pošto je to bilo u novije doba nije se smjelo svugdje loviti jer su lovišta bila u zakupu bogatih pojedinaca. Zbog toga je bilo i puno krivolovaca, a od njih je jedan bio i taj čovjek. Kako je imao kuću na kraju sela, bilo mu je to omogućeno. Došla je i nedjelja pa čovjek počne u lov. Kako se lovom bavio od malih nogu znao je gdje će naći divljač. Tako je i bilo. Na uglu jedne šumice opazi malog zeca. Dobro nacilja i opali, ali zecu ništa nije bilo, samo malo digne uši i ponovno leži mirno. Čovjek nabije pušku natrag i opet dobro nacilja i opali, ali sada se zec samo malo podigne i opet se spusti i legne kao da se ništa nije dogodilo. Tada ponovi i treći puta, ali sada kad opali, zec podigne uši, podigne se i počne se povećavati u neku prikazu, a oči mu postaju vrlo velike i užarene kao sijalica i uperene u njega. Čovjek se u tom trenutku okrene i požuri kući, gdje ispriča sve sto se dogodilo. U jednom ga momentu uhvati zimica i legne u krevet. Kada je to govorio drugima, rekoše mu da je to doživio zato sto je u ranu nedjelju išao u lov.

NEOBIČAN PAS

Bila je jesen i ljudi su luštili kukuruz po guvnima. Kako je bio običaj da kad se lušti kukuruz susjed mora susjedu pomoći luštiti. Tako bijaše i te večeri. Kad je bilo puno guvno luščača, najednom dođe jedan susjed i svima govori o jednom velikom crnom psu koji leži ispred susjedove kuće. Pas je bio vrlo neobičan i rekao je da takvog psa u životu nije vidio. Rekao je da pas samo mirno leži i gleda svakoga koji prolazi. Svi su se ustali i otišli pogledati psa. Kad su došli na ulicu uistinu su vidjeli tog psa kako leži i samo ih gleda. Postali su hrabriji pa su ga počeli gađati kamenjem, ali on ništa nije napravio, samo ih je gledao. Kasnije su ga počeli gađati i većim predmetima, kad najednom, pas se počne povećavati u neku utvaru i samo je skretao glavom i strašno velikim očima. Ljudi su se uplašili i povuku se u dvorište, shvativši da to nije običan pas, već nešto drugo, tim više sto su znali da je u toj kući žena coprnica sumnjivih veza sa zlim duhovima.

                                      Hana Sefer, učenica 5. a razreda OŠ Molve